LIPICANCI (Frank Westerman)

Lipicanci, knjiga poznatog i vrlo popularnog nizozemskog autora Franka Westermana osebujna je mješavina brižljiva istraživanja i poetskog, ali ujedno i vrlo napetog načina pisanja, za koji je u njegovoj domovini Nizozemskoj stvoren poseban naziv: književni non-fiction.

Glavna tema ovoga romana naizgled je vrlo posebna životinja – najstarija kultivirana konjska rasa,  lipicanac. Westerman je ispričao tu priču na sebi svojstven način, kao vrlo osoban dijalog između njega i njegovog glavnog protagonista – konja. Ali lipicanac u stvari nije glavni protagonist ove knjige, nego samo lajtmotiv, misao vodilja oko koje autor isprepliće cijeli niz priča, često se udaljavajući od teme, da bi se, uvijek iznova, ponovno vratio na polaznu točku.

Autor je svoje djelo predstavio i u Đakovu

Autor je svoje djelo predstavio i u Đakovu

Jedna od tema svakako je pitanje koju ulogu igra nasljednost, a koju okolina u nastanku, odnosno izraženosti rasnih obilježja kod konja i kod ljudi. To se pitanje uvijek iznova tematizira u ekskursima o Mendeljejevu, Lysenku, rasnoj ideologiji nacista, miješanju naroda i narodnosti u bivšoj Jugoslaviji. Isto tako važnu ulogu igra pitanje izvedivosti – ostvarivosti jedne životinjske rase (ovdje lipicanaca) prema željama i predodžbama ljudi, kao i izvedivosti ljudi samih (u fašizmu i komunizmu) i, na koncu, o odnosu između čovjeka i životinje.

Westerman svoju priču priča iz različitih perspektiva, na temelju burne povijesti raznih ergela lipicanaca (Lipica, Hostau, Lipik) – što je ujedno i povijest 20. stoljeća. „Ako dotakneš lipicanca“, rečeno mu je još kao dječaku, „dotičeš povijest”. Tu izjavu nikad nije zaboravio, i ovom svojom knjigom zaronio je u povijest Europe: rekonstruirajući povijest četiri pokoljenja rasnih konja i prateći ih po cijeloj Europi, od carskih ergela i jahaonica u Beču, preko propasti habsburške monarhije, oba svjetska rata i, na koncu, rata na Balkanu.