Nova invazivna vrsta u našem gradu

U Hrvatskoj je 2016. godine uočena nova invazivna vrsta, kukac Megabruchidius tonkineus u mahunama stabla gledičije (Gleditsia Triacanthos).

Budući da u našem školskom arboretumu raste čak 12 gledičija, proveli smo ekološki istraživački projekt kako bismo utvrdili ima li ove invazivne vrste i u našem gradu. Pod vodstvom mentora Ivana Kurteka, mag. biol., učenici Morena Vučković iz 1. PT 2, Matej Ivić iz 2, PT 2, Katarina Knol iz 3. PT 2 i Luka Kovačević iz 4. TM, služeći se laboratorijskom opremom, tijekom siječnja, veljače i ožujka pronašli su više jedinki ovoga štetnika i njegova jaja u gledičijinim mahunama skupljenima u našem arboretumu. Na mahunama i sjemenkama unutar njih također su pronašli veći broj rupa, kao indirektan pokazatelj prisustva vrste. U projektu su sudjelovale i Antonia Barišić-Jaman, mag. chem te Henrieta Matković, prof. i dipl. knjiž, koordinatorica naše Ekoškole.

U literaturi za ovu invazivnu vrstu još uvijek ne postoji hrvatski naziv, a tijekom projekta profesori mentori nazvali su ga gledičijin zrnaš.

Gledičijin zrnaš dolazi s dalekog istoka, iz države Vijetnam gdje se hrani tamošnjim autohtonim biljkama. Na europskom tlu registriran je prije 30-ak godina u Njemačkoj. Pretpostavlja se da je unesen preko graha iz Vijetnama koji je dostavljan vijetnamskim radnicima koji ondje radili. Taj je grah bio zaražen ovom vrstom. Dva desetljeće kasnije pojavljuje u Mađarskoj, Bugarskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Srbiji, a 2016. pronađen je u sjevernom dijelu Istočne Hrvatske.

Gledičija ili trnovac, južnoameričko drvo, biljka je lepirnjača iz porodice Fabaceae čiji cvjetovi podsjećaju na leptiriće. Jedna od mogućih opasnosti gledičijinog zrnaša kao invazivne vrste upravo je u tome je što bi u budućnosti mogla napasti i druge biljke iz iste prodice, a to su bagrem, grah, grašak i soja, te bušiti njihove mahune i sjemenke. Zasad ova vrsta u našim krajevima nema prirodnih neprijatelja i jedini joj je neprijatelj čovjek. Kod ljudi može uzrokovati alergijske reakcije jer produkti njene probave mogu sadržavati agresivne kemikalije. Također, može se okrenuti svaštarenju: živjeti u kontejnerima za smeće i tamo se hraniti ostacima voća i povrća.

Zbog svega navedenoga,  u budućnosti je potrebno vršiti nadzor brojnosti i rasprostranjenosti ove vrste te provoditi edukaciju u javnosti. Njezina invazivnost vidi se i tome što, iako dolazi iz tropskih vijetnamskih uvjeta, bez problema prezimljava u kontinentalnoj klimi sa snijegom i temperaturama nižim od minus 20 stupnjeva.

Iznimno je važno sve otpale gledičijine mahune prikupiti i spaliti te na taj način spriječiti širenje štetnika. Mi smo svoju borbu već započeli tako što smo ostvarili suradnju s Đakovačkim komunalnim poduzećem Univerzal čija nas je uprava ugostila i saslušala naše izlaganje te uputila komunalne redare u borbu protiv ove invazivne vrste. O sastanku s upravom Univerzala pročitajte ovdje.

U školskom arboretumu proveli smo akciju skupljanja i spaljivanja otpalih mahuna, a javnost ćemo na novu invazivnu vrstu upozoriti i na Svehrvatskom ekološkom kvizu „Lijepa naša“ koji će se održati u Zagrebu od 31. ožujka do 2. travnja ove godine.

 

Skip to content