Mladi đakovački arheolozi jučerašnjeg svijeta ili kad hrana postaje umjetnost

U ponedjeljak, 11. studenog 2024. godine, posjetio nas je Oblizeki , internetski magazin u kojemu njegujemo svakidašnju kulturu stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola. Njihov tekst prenosimo u cijelosti ( https://oblizeki.com/mladi-dakovacki-arheolozi-jucerasnjeg-svijeta-ili-kad-hrana-postaje-umjetnost-29158).

U Tjednu hrvatskoga turizma za koji dan Ministarstvo turizma uručit će nagrade za najbolje projekte srednjih strukovnih škola u turizmu u 2023. – promocija zanimanja. Prvonagrađen je projekt Pag na tanjuru, 2. faza Srednje škole Bartula Kašića Pag i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar, trećenagrađena je Srednja škola Zabok s projektom  Kuhanje je cool!, a drugonagrađen je projekt Arheolozi jučerašnjeg svijeta  naše Srednje strukovne škola Antuna Horvata Đakovo i Srednje strukovne škole Vinkovci. 

O projektu sam imala čast govoriti na predstavljanju na školskom agro-turističkom dobru i vinogradu u Trnavi, gdje je obilježeno Martinje u Strukovnoj, s prezentacijom tamošnjih jela uz krštenje mošta i kolinje, što je, kao i vino iz mladoga školskog vinograda s modernim laboratorijem i kuhinjom u obnovljenoj kuriji uz pomoć nastavnika također djelo đakovačkih srednjoškolaca.

Baš takvom, kreativnom, odgojnom za život i radoznalost te povezujućom unutar različitih znanja i sa svojom sredinom, zamišljam modernu školu, a đakovačka Srednja strukovna škola Antuna Horvata prema priznanjima posljednjih godina upravo je u tome jedna od vodećih u zemlji. Pet posljednjih godina imala sam priliku pratiti i na Oblizekima i pisati o nekim od uspješnih projekata, kako su se  mladi naraštaji kako su dolazili jedan za drugim upoznavali s vlastitim identitetom i stjecali širinu istražujući od obitelji, zavičaja te komparativno sa susjednim zemljama i šire prema globalnome.

Vlastitu su baštinu upoznavali za vlastitu budućnost, kao dodanu vrijednost, primjerice, Srednjevjekovnom đakovačkom kuharicom (i jela od pira) 2020., Oživljeni zaboravljeni mirisi i okusa, 2020. o vremenu prije otkrića Amerike, Adventska i božićna slavonska kuharica2020.; Božićni kruh mojega kraja kao međunarodni školski projekt 2021.; Pir – trendovska superhrana iz povijesti, 2022.; Praline Sofijina srca, 2022.; Hrvatska kuhinja / Horvát Konyha, 2023.; Torta Donegani – nadahnuta Đakovačkom katedralom  2024.

I najnoviji – Arheolozi jučerašnjeg svijeta – projekt je u kojem ne nedostaje ni građanskoga ni seljačkoga, ni lipicanaca iz etnologije iz Vinkovaca u tradicionalnoj fašničkoj ophodnji ni lipicanaca Đakovačke ergele, a ni bečkih, koje su također obišli u stručnoj ekskurziji kao i Mozartov Salzburg da usporede jela iz vremena Austro-Ugarske tamošnjih i naših krajeva, a pri tome nije nedostajalo ni upoznavanja s književnošću, poput i Zweiga i Kosora.

To me je i ponukalo da se u predavanju o svome multimedijalnom projektu Oblizeki u školskoj knjižnici u Kuharskom praktikumu za tri razreda kuhara i slastičara osobito posvetim odnosu pripreme hrane i umjetnosti. Pošavši od gesla iz knjige Oblizeki – Moslavina za stolom – Kad ne znaš kamo bi pošao, sjeti se odakle si došao – te iskustvima sa školarcima od Zaboka do Požege, Virovitice i Međimurja te Moslavine ukazala sam na površnost recentnih društvenih mreža te raznoraznih blogera, influencera, internetskih nomada i drugih protiv čega može stati istinski odgoj i obrazovanje za kreativnost, poduzetnost, odgovornost. S profesorima kao što su Đakovački Marija Katilović, Nevenka Kokalović, Henrijeta Matković, Kruno Biberović, Ivan Išasegi, Sanja Malević i drugi od njih stotinjak za više do 600 učenika koji se obrazuju za više od 20 zanimanja u stalnoj mijeni tržišta i ideja. Radoznalost prema svijetu oko sebe i predanost istraživanjima, neprestana objektivna uspoređivanja iz svog polazišta, Đakova i Đakovštine tako bogate baštinom i potencijalima.

Nisam mogla ne prisjetiti se svojih novinarskih davnih vremena kada sam za Nedjeljni vjesnik pisala reportažu iz biskupijskog vinograda također u Trnavi, čudesnoga kuturnog krajolika, i podruma kod Strossmayerove katedrale koja je narasla doslovce na bogatstvu slavonske zemlje, te uoči samoga rata ekonomske reportaže s tržIšnim inspektorima u lovu na pretršce pšenice preko Save. Te, u vremena uređivanja Večernjakova Vrta uz Večernjakovu kulenijadu zaštite domaćega slavonskog kulena/kulina…

Motiv je pomalo sebičan: poziv na praćenje mojih i ne samo mojih gastro i književnih stranica, blogova, knjiga, tiska. Mogla sam im jednostavno odvrtjeti neku od prezentacija predstavljenih u Hrvatskom državnom arhivu, Srednjoj školi u Požegi, na etnološkom međunarodnom skupu kako siromaška jela pretvoriti u brendove i drugo, ali htjela sam ponajprije ukazati, ponukati da razmisle o odnosu hrane i umjetnosti, da se nadahnjuju, šire vlastite horizonte, primjerice da nije recept autorski – iako sam studente novinarstva upućivala da vijest pišu poput recepta za jelo, 5 W ništa ne preskočivši i držeći se postupka. Ali jelo ili slastica može biti s potpisom, autorska kreacija. Važni su zanat, tehnika i tehnologija, ali ne manje važno je ono gdje počinje umami: za oko boja i oblik, miris, okus, ukupni dojam. Stil!

A tu dolaze različite vrste umjetnosti od glazbe (bilo bećarci, bilo hitovi poput Nadalina muti jaja ili Arsenova pjeva o ljubavi i kad sam je sreo bila je mlada, ljubavi puna i napola gladna… do naša je ljubav već pri desertu), likovnih umjetnosti sliakrstva i kiarstva (od mrtve prirode do arhitekture kao što je đakovačka katedrala koja je nadahnula i Doneganovu tortu), zatim filma (meni  je bez premca Babetina gozba, Bebette’s Feast (1987.) Gabriela Axela snimljen prema romanu nobelovke Karin Blixen (1958.)a nekima Čokolada, Chocolat (2000.) koju je Lasse Hallström snimio prema romanu Joanne Harris.

Iskoristila sam priliku da učenicima, budućim kuharima i slastičarima, približim gastroknjiževnost iz vlastitih zbirki pjesama poput Gastrolatrije, romana Privremeno neuporabljivo i drugih.

Također su imali priliku razgledati u predvorju, peti put postavljenu, izložbu fotografija Hrvatski književnici Miljenka Brezaka, koju je otvorio ravnatelj škole i književnik Mirko Ćurić, a razgledalo i desetak književnika, sudionika 20. Književne riječi slavonsko-baranjsko-srijemske i književnih čitanja u Gradskoj knjižnici Đakovo.

 

 

Skip to content