Hrvatski ovčar kao dio školskog projekta „Pronađeni u prijevodu“

Suradnja naše škole i Matičnog kluba Hrvatski ovčar Đakovo započela je prije nekoliko godina, točnije kupnjom ladanjske kuće u Trnavi koja ima izuzetnu važnost za povijest pasmine Hrvatski ovčar. Naime negdašnji vlasnik kuće bio je poznati prof. dr. Stjepan Romić  koji se počeo baviti uzgojem i selekcijom od 1935. godine  i to najprije ovdje  u Trnavi, a poslije i u Zagrebu. Zaslužan je za selekciju i priznanje, te ime ove pasmine. Matični klub Hrvatski ovčar je ovom našem projektu doprinio  stručnim znanjem o pasmini i njenom značaju za kulturnu baštinu. Predsjednik kluba Blago Petric rado se odazvao sudjelovanju projektu i na završnoj konferenciji 28. svibnja, baš u kući u kojoj je i nastala ideja o priznavanju pasmine održao je vrlo kvalitetno, zanimljivo i poučno predavanje o ovoj hrvatskoj autohtonoj pasmini. Približio nam je povijest i tradiciju, a to je i razlog zašto smo Matični klub Hrvatski ovčar Đakovo pozvali kao pridruženog partnera projekta  „Pronađeni u prijevodu“ jer njihovo sudjelovanje ključ je za kvalitetnu promociju i očuvanje Hrvatskog ovčara kao dijela nacionalne baštine koju njegujemo u Školi i posebno naglašavamo  u ovom projektu.

U Ulomku iz Revije 48.Đakovačkih vezova, autor članka – Nikola Klemen kaže: „Puno je priča oko imena ove pasmine, no konačno je pas priznat kao Hrvatski ovčar, iako su ga u narodu zvali ,,pulin“, “bujtar“ ili ,,pujtar“. Činjenica je da je ovaj pas vezan uz našeg seljaka, selo i da je do danas nezamjenjivi radnik i čuvar seoskog dvorišta, ali ne samo to, naš seljak zaslužan je i za očuvanje ove pasmine. Uzgajan na selu, neatraktivan za neznanca, pouzdan radnik i vjeran do groba svom gospodaru. I danas, kada se našim šorovima više ne čuju laveži ovih pasa i blejanje stoke, koju su ranom zorom seljaci istjerivali u takozvanoj čordi na pašu, ostao je ovaj pas, kao spomenik prošlih vremena, a sačuvan je upravo tom selu i seljaku, a mi svi ostali moramo se potruditi da ga očuvamo i za generacije iza nas jer oni predstavljaju baštinu i ostavštinu naših djedova i baka“.

Izvještaj sastavila: Marija Katilović, dipl. ing.