Ako dotakneš lipicanca – dotakneš povijest – projekt naše Učeničke zadruge

Opis projekta

Jedna od simbola Đakova i Slavonije je lipicanac – gizdavi, uglavnom bijeli konj, jasnoga pedigrea, posebnog izgleda i posebne naravi. Nastao je u ergeli Lipica (danas Republika Slovenija), po kojoj je pasmina i dobila naziv. Ergelu je osnovao austrijski nadvojvoda Karlo II 1580. godine radi uzgoja voznih i jahaćih konja za potrebe Bečkog Dvora. Osnutkom  ergele počinje i oblikovanje lipicanske pasmine, jedne od najstarijih pasmina konja u Europi, čije su osobine usavršavane pomnom selekcijom. Lipicanci se i danas u većem broju uzgajaju na području nekadašnje Habsburške, kasnije Austro-Ugarske Monarhije. Na hrvatskom uzgojnom području, lipicanci su najjače zastupljeni u Slavoniji, Baranji i Srijemu, a središte uzgoja je upravo u Đakovu gdje se nalazi Državna ergela lipicanca. Kao početak Ergele u Đakovu smatra se 1506. godina, jer tada se prvi put spominje riječ ergela, u vezi s tadašnjim đakovačkim biskupom Mijom Kesarićem, koji je uzgajao devedeset arapskih konja. Ergela je, vjerojatno, postojala i  prije prvog pisanog spomena, najvjerojatnije, kako to pretpostavlja dr. Andrija Šuljak, još u vrijeme križarskih ratova. Konji i Đakovo prvi puta se spominju u zajedničkom kontekstu u dokumentima u povodu vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Doroteom. Ban Tvrtko darovao je tada bosanskom ili đakovačkom biskupu Petru  deset arapskih kobila i jednog pastuha. Do 1806. godine u Đakovu se isključivo uzgajaju arapski konji. Ergela iz Lipica te godine bježi pred Napoleonovom vojskom s 300 konja i smješta se u biskupovim štalama na Vitiki. Tu ostaju nešto više od godinu dana, a po odlasku Ergele Lipice u domaći uzgoj su uvrštena 3 priplodna pastuha lipicanske pasmine. Kada je sredinom 19. stoljeća imenovan za biskupa J. J. Strossmayer prelazi se na isključivi uzgoj lipicanskih konja. Nakon 2. Svjetskoga rata Ergela je nacionalizirana i od tada je u vlasništvu države. Engleska kraljica Elizabeta II, sa suprugom i kraljevskom svitom posjetila je 1972. đakovačku lipicansku ergelu u sklopu svog službenog posjeta SFRJ. Na vrlo svečan način obilježena je 2006. petstota obljetnica đakovačke Ergele. Deset godina kasnije 2016. Đakovo je posjetila vojvotkinja Camilla, danas kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i supruga kralja Charlesa III. Za nju je u jahaonici Državne ergele priređena plesna predstava Španjolske škole jahanja, iste one koja se svakodnevno prezentira u dvorcu Hofburg u Beču.

Turističko-gospodarski potencijali

Uz Strossmayerovu katedralu, Ergela je najčešće mjesto koje pohode turisti iz cijeloga svijeta, godišnje njih tridesetak tisuća. Međutim, s obzirom na iskustava iz Beča, jasno je kako je turistički potencijal nedovoljno razvijen štio pokazuje i Božićni bal lipicanaca, koji je rasprodan  mjesecima prije održavanja. Stoga je Učenička zadruga Srednje strukovne škole odlučila provesti projekt kojem će u središtu biti upravo lipicanci – živa prošlost ali i budućnosti našega grada i naše domovine. Nakon istraživanja koja smo priveli u Ergeli lipicanca Đakovo  – Lipik, Turističkoj zajednici Grada Đakova i Muzeju Đakovštine, uočili smo nedostatak suvenira i predmeta koji bi upućivali na važnost lipicanaca i koji bi obogatili, odnosno dopunili zapravo skromnu turističku ponudu koja prati ovaj iznimno važan biser slavonske kulturno-turističke ponude.

U skladu s našim mogućnostima i opremljenošću Učeničke zadruge osmislili smo i izradili niz proizvoda s temom lipicanca, koji treba biti sinergija predmeta, okusa i mirisa, koje će svakoga tko ih pogleda, uzme, okusi, podsjetiti na lipicance, Slavoniju, Đakovo, našu školu, zadrugu…

Statua lipicanca (stilizirani držač poruka)

Kao najvažniji proizvod koji nosi glavne ideje projekta izradili smo statuu lipicanca bijele boje, od keramike. Prikazuje torzo lipicanca u akciji, u trenutku dok ga gledamo, dok izvodi pomno uvježbane plesne korake Španjolske škole jahanja.

Od ručno modelirane statue lipicanca od gline izradili smo gipsani kalup koji nam je pomogao da tehnikom lijevane gline  dobijemo odljev koji se potom ručno dorađuje – kako bi se skinuli dijelovi gline koji su nepotrebni. Zatim se suši i peče u keramičkoj peći na 1000℃. Nakon toga se glazira bojama za keramiku (u našem slučaju odabrali smo simbolično bijelu boju) i ponovno peče na 980℃. Kako bi dobio konačan izgled stavlja se na podlogu od drveta i dodaje mehanizam za držač poruka.

Šahovska figura konja-lipicanca

Jedna od igara, za koju neki kažu da je umjetnost, drugi filozofija, treći znanost, četvrti bajka je – šah. U šahu je jedna od osobitih figura konj – u našoj verziji je to baš bijeli đakovački, ali ne samo đakovački, lipicanac.  Kada dodirneš lipicanca dotičeš ne samo europsku povijest, nego si povezan, preko ove magične igre stare više od 2000 godina, s cijelim svijetom, ali sa svakom pojedinom ljudskom dušom koja se zna i želi izraziti kroz šah. Svoj prinos toj tisućljetnoj tradiciji dali smo kroz naš projekt – našim viđenjem šahovske figure s likom lipicanca! 

Pomoću 3 D printera učenici su izradili model šahovske figure konja koji nam je poslužio u izradi gipsanog kalupa. U kalup smo tehnikom lijevane gline dobili odljeve malih šahovskih figura s likom konja, koji smo pekli na 1000℃ (biskvitno pečenje). Zatim smo ih pomoću glazurnih boja za keramiku obojali u bijelu boju i ponovno pekli na 980℃.

Šalice s motivom lipicanca

Ispijanje kave i čaja je ritual koji se svakoga dana izvodi u milijunima domova. Mnogi svoje omiljene vrste kave ili čaja piju iz omiljenih šalica – s raznim motivima i natpisima. Takve, unikatne šalice, s motivom lipicanca, onog istoga koji se može vidjeti na našim statuama – izradili smo u sklopu projekta. One su bijele i crne, kao što su i lipicanci zapravo bijeli i crni – bijeli u zrelosti, a crni dok su mladi, dok se uče i rastu i ulaze u svijet u kojem nas trebaju zadiviti.

Kada dotakneš lipicanca dotičeš povijest, a kada uzmeš našu šalicu u ruku, opet si povezan s lipicancima, s Đakovom, s našom školom, ali i sa svima koji vole ovog plemenitog konja, i možda se upravo zbog tog dodira požele vratiti!

Pomoću gipsanog kalupa lijevali smo šalice koje smo također pekli, a zatim oslikavali motivom siluete lipicanca crne boje, jer smo željeli podsjetiti na kako su mladi lipicanci crne boje , a kasnije tijekom odrastanja postanu bijele boje.

Paprenjak s motivom lipicanaca

Paprenjak je tradicijski hrvatski kolač. Naziv “paprenjak” dolazi od arhaičnog naziva za sve začine – papar. Paprenjak u različitim oblicima i okusima proizvodi i naša Škola, a za ovaj projekt osmisli smo poseban paprenjak, koji će, vjerujemo turist ponijet sa sobom, zajedno sa šalicom i uživati u okusima, koji će ga prustovski sjećati na Đakovo i na lipicance. Kada okusi paprenjak, hrvatski tradicijski kolač, okusiš hrvatsku gastronomsku povijest.

Strategija razvoja održivog turizma do 2030. u poglavlju Turizam u Hrvatskoj danas naglašava važnost revalorizacije kulturno-povijesne baštine u svrhu razvitka turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj. „Za razliku od gradova u priobalju, gradovi Panonske i Sjeverne Hrvatske manje su prepoznati kao turistička središta te su slabije turistički interpretirani. Iako je kulturno-povijesna baština u određenim destinacijama snažno promovirana i istaknuta, ipak na prostoru Hrvatske evidentno ima mnogo kulturno-povijesne baštine koja nije stavljena u turističku funkciju (npr. dvorci, utvrde, mali povijesni gradovi i sl.) usprkos svojem nedvojbenom potencijalu. Obnovljena, zaštićena i turistički valorizirana kulturno-povijesna baština nije temelj samo za razvoj održivog kulturnog turizma, nego je i integralni dio svih posebnih oblika turizma, a osobito je ponos i vrijednost za lokalnu zajednicu i sve druge dionike.“ Sukladno navedenoj Strategiji naš projekt želi afirmirati vrijednosti naše sredine, s izradom konkretnih predmeta koje ćemo ponuditi na tržištu s ambicijom da postanu stalni kulturno-turistički suvenira i  simboli našega grada i Slavonije.