Iz perspektive jedne maturantice
Kao i svaki maturant imam tisuću pitanja, a odgovore dobivamo na kapaljku jer je situacija neočekivana, kako nama maturantima, tako i nastavnicima i Ministarstvu. Glavni problemi koje bi svaki maturant trebao imati u ovom razdoblju obično se vrte oko maturalne zabave, planova za norijadu i ispita državne mature. Djevojke planiraju u kakvim će haljinama doći na maturalnu zabavu i kako se srediti, razredi se dogovaraju kako će se obući za norijadu, a sve polako hvata i stres na samu pomisao na ispite mature. Međutim, ove godine svi takvi planovi pali su u vodu. Ova situacija sve nas je uhvatila nespremne. Svi smo pomalo tužni i razočarani. Naša maturalna zabava otkazana je samo dva dana prije dogovorenog datuma. Dogodilo se nešto neočekivano, nešto što nitko nije mogao ni zamisliti, a što je sve uobičajene aktivnosti stavilo u drugi plan. No ne treba gubiti nadu jer i ovo će jednom proći, a svi se nadamo da će to biti vrlo skoro.
Ono što možemo učiniti jest biti strpljivi. Kad-tad u životu bi nas dočekala neka prepreka. Tih prepreka nas ne treba biti strah jer svaka od njih nosi određeno iskustvo. Trenutno se mi moramo prilagoditi situaciji što vjerujem da nije svakome lako. Ova nastava na daljinu zna ponekad biti teška. Nekim danima imamo brdo toga za napisati, riješiti brojne zadatke i zadaće te se osjećamo kao da nam je sve to previše, da više ne možemo. Međutim, nismo sami u tome. Naši nastavnici daju sve od sebe da u ovom razdoblju ne ostanemo zakinuti, da održe barem privid onoga što nam je do nedavno bilo normalno, uobičajeno. I zbog toga im trebamo reći hvala. To kažem zato što znam učenike koji misle da profesore nije briga što oni imaju i druge predmete te se nadam da će neki od njih ovo pročitati i barem malo razmisliti da nije samo nama učenicima ovo teško i drugačije – i nastavnicima je. U proteklim tjednima nastavnici komuniciraju s nama cijelo vrijeme, moraju biti kreativni što se tiče održavanja nastave, a vjerujem da je ova situacija poprilično nezahvalna i za njihove obitelji i privatni život. Od profesora se zahtjeva da budu na raspolaganju cijele dane što nije nimalo lako. Tražimo od njih da imaju razumijevanje za nas, naše poteškoće i naše slobodno vrijeme, no onda to isto razumijevanje moramo pokloniti i njima. Itekako je očito da ova online nastava nije kao uobičajena nastava u učionici. Od svih učenika diljem Hrvatske, od mališana koji idu u prve razrede osnovne pa do onih koji će tek upisati srednju školu, zahtjeva veliku odgovornost i samostalnost, ali i strpljivost, međusobno pomaganje i razumijevanje. To je ono što trebamo ponijeti sa sobom nakon što ovo sve završiti.
Za kraj voljela bih dati nekoliko savjeta svima kako proći kroz ovu situaciju sa što manje stresa. Prvo i najvažnije – organizirajte se. Napravite si neku rutinu. Ovako izgleda moja. Nije savršena, ali ni ne treba biti. Budim se u devet ujutro, doručkujem i popijem kavu. Popričam sa svojim ukućanima treba li što njima pomoći oko kuće. Zatim provjerim na računalu ili mobitelu što imam za obaviti danas. Svoje obveze izvršim taj dan tako da mi ne bi ostale za sutra zato što možda sutra nećete imati toliko obveza pa ćete moći odmarati ili ćete ih imati puno pa nećete sve stići ako niste ne vrijeme odradili. Tako ćete si skinuti nepotreban teret s leđa i moći u ostatku dana uživati u svojim hobijima ili aktivnostima koje vas vesele i opuštaju. I za kraj, ako imate mlađeg brata ili sestru koji imaju nastavu na televiziji, pomozite im. Osim što ćete se dobro osjećati, tako ćete i vi ponoviti neke sadržaje koje ste možda zaboravili.
Držite se i ostanite zdravi!
Matea Obrovac, 4. PT2
